DR. MILLER TRAŽIO MANJKAVOSTI U KUR’ANU A IZNENADIO SE ONIM ŠTO JE NAŠAO U NJEMU

Dr. Miller, koji je pokušavao pronaći kontradiktornosti u Kur’anu, nakon dugotrajnog istraživanja ove knjige prigrlio je Islam i počeo održavati predavanja na temu Kur’ana.
Orijentalist, dr. Gary Miller, profesor je matematike i logike na Univerzitetu “Toronto”, Kanađanin porijeklom. Bio je jedan od aktivnijih ‘pozivača’ u Kršćanstvo, također je od onih koji posjeduju obilno znanje o Starom Zavjetu. Ovaj čovjek voli matematiku, zbog čega je zavolio i logiku kao i uzajamno povezivanje stvari. Odlučio je jednom da pročita Kur’an s namjerom da pronađe u Njemu ono što je očekivao da će naći: Knjiga stara 14 stoljeća govori o pustinji i stvari povezane s njom. No, začudio se onim što je našao u njoj.

Čak je pronašao stvari koje posjeduje ova knjiga a kojih nema ni u jednoj drugoj knjizi na ovom svijetu. Predpostavljao je da će pronaći stvari koje su se ticale Poslanika s.a.w.s. poput: Preseljenje njegove žene Hatidže r.a. ili njegovih kćeri ili sinova, ali ništa od toga nije pronašao. Stvar koja ga je itekako uzbudila jeste da je pronašao čitavu Kur’ansku suru koja nosi naziv “Merjem” u kojoj se govori s poštovanjem o njoj, ne postoji slična ovoj knjizi u kršćanskim knjigama, niti u njihovim Evanđeljima! A nije pronašao suru s imenom “Aiša” ili “Fatima” r.a. Također je pronašao da se Isa a.s. spominje na 25 mjesta u Kur’anu, dok se Poslanik s.a.w.s. spominje na samo 4 mjesta što je još više probudilo uzbuđenje kod ovog čovjeka. Nastavio je čitati Kur’an s ciljem da nađe ono zbog čega je i počeo da ga čita (manjkavost i kontradiktornost), međutim ustuknuo je kada je naišao na 82. ajet iz sure “En-Nisa” u kome se kaže: ”A što ne razmisle o Kur’anu, da je od nekog drugog a ne od Allaha našli bi u Njemu velike kontradiktornosti (opreznosti i razilaženja)”.

Kaže dr. Miller o ovom ajetu: Od naučne prakse u sadašnjem vremenu jeste propis pronalaženje grešaka ili umanjenje istih sve dok se ne utvrdi njegova kompetentnost ili ispravnost (tj. ispravnost tog teksta – Falsification test), začuđujuće je da Plemeniti Kur’an poziva muslimane i nemuslimane da pronađu greške u Njemu ali ne mogu pronaći… Takođe kaže o ovom ajetu: Ne postoji nijedan pisac na svijetu koji posjeduje smjelost da napiše knjigu i da kaže da je ona pošteđena od grešaka, ali s Kur’anom je činjenica sasvim drugačija, kaže ti: ”Ne postoji u Njemu greške”, čak ti se izlaže da pokušaš pronaći greške, ali ne možeš pronaći. Takođe od ajeta kod kojih je dr. Miller zastajao dugo razmišljajući o njima jeste 30. ajet sure “El-Anbija-Vjerovjesnici” u kome stoji: “Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zašto neće da povjeruju?”. Kaže: ”Tačno ovaj ajet je bila tema mog naučnog istraživanja zbog koga sam dobio “Nobelovu nagradu” 1973. god. Bilo je govora o teoriji pucanja i razdvajanja (Big Bang) u kome se spominje da postojeći svemir je nastao kao rezultat velikog praska (pucanja) od koga je nastao kosmos sa nebesima i zvjezdama. Osvrnućemo se na posljednji dio ajeta u kome se govori da je voda izvor života… Kaže dr. Miller: Uistinu ovaj segment predstavlja nadnaravnost, jer je savremena nauka tek skoro dokazala da se živa stvar sastoji od citoplazme koja predstavlja 80% njenog sadržaja (svake žive stvari), a osnovna stvar od koje se sastoji citoplazma jeste “voda”, pa kako da nepismeni čovjek koji je živio prije 1400 godina posjeduje znanje o svemu ovome osim da nije objava koja mu se objavljuje. Dr. Miller je prigrlio Islam i poslije ovih nepobitnih činjenica je počeo održavati predavanja po čitavom svijetu. Takođe je od onih koji vodi javne rasprave s mnogim kršćanskim sveštenicima, a bio je i sam jedan od njih prije prihvatanja Islama. Miller je pronašao kako je Kur’an napisan sasvim specifičnim stilom, koji ne liči na ovozemaljski i ne postoji nigdje drugo na svijetu. Također, u Knjizi se spominju mnogobrojne činjenice koje u vrijeme kada je nastajala ova Knjiga, nisu bile nimalo poznate.