DOVA U TRENUCIMA TUGE I SIKIRACIJA

Prema onome što se prenosi od hz. Abdullaha bin Abbasa, r.a., naš dragi Poslanik,a.s., ovu je dovu preporučivao u trenucima tuge i sikiracije:

“Lā ilāhe illallāhu ‘l-Azîmu ‘l-Halîm. Lā ilāhe illallāhu Rabbu ‘l-Arši ‘l-Azîm. Lāilāhe illallāhu Rabbu ‘s-semāvāti ve ‘l-erdi ve Rabbu ‘l-Arši ‘l-Kerîm.”

Značenje:“

Nema drugog Boga osim Allaha, Moćnog i Nježnog. Nema drugog Boga osim Allaha, Gospodara Uzvišenog Prijestolja! Nema drugog Boga osim Allaha, Gospodaraneba i Zemlje i Gospodara Plemenitog Arša.”

Kad bi naišao na neku situaciju koja bi ga rastužila ili nasikirala, Muhammed, a.s., bi uvijek učio gornju dovu.

(Prenosi Muslim.)

Menkiba Prijatelju!

Ima jedna priča o Hasanu Basriju, a koja je u vezi sa ovom dovom protiv žalosti i sikiracije.Hadždžadži Zalim je htio da zarobi hz. Hasana Basrija. Sa ovom namjeromHasanu je poslao jednog oficira i naredio da ga privedu u dvor. To je bilo vrijeme Hadždžadžove strahovlade.

 

Hasan Basri je dobro znao da ga taj nasilnik neće zvati sa dobrom namjerom, ali je pošao. Idući dvoru, učio je neprestano ovu dovu za brigu i sikiraciju.Vidjevši pred sobom Hasana Basrija, strašni Hadždžadž se smeo ne znajući šta daradi. Uzvrpoljio se i onda, ne mogavši da se uzdrži, rekao Basriju:

“ – Učitelju!

Pozvao sam te amo sa namjerom da te ubijem! Sad, pak, u sebiosjećam simpatije prema tebi i beskrajno poštovanje u srcu. Sad izvoli zapovijedati. Tizapovijedi šta hoćeš, ja ću raditi!”Hz. Hasan Basri je, na pitanja koja su mu postavljali u vezi sa mudrošću u ovojstvari, prokomentarisao kako je to sve bilo zaslugom dove koju je učio