DA LI STE ZNALI O UROKU

Imam Muslim izvijestio je u svom “Sahihu” predanje od Ibn Abasa u kome stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Pakosno urokljivo oko jeste činjenica. Kada bi postojalo išta brže od sudbine (ar. kadr), pakosno urokljivo oko bi to bilo.” 1 Također, u istoj zbirci sahih hadisa Enes je izvijestio da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dao dozvolu ljudima da uče dove i ajete izliječenja (ar. rulda) da bi spriječili moguću pakost urokljivog oka, njegove kasnije vrućice i ekcem 2 (ar. nam la). Sprečavanje pakosnosti urokljivog oka također može biti izvršeno običnim učenjem određenih ajeta iz Kur’ana protiv ovakvog zavedenog urokljivog oka. Ovo je također nazvano rukja. Imam Ebu-Davud je izvijestio u svom Sunenu da je Aiša, r.a., rekla da je Allahov Poslanik ,s.a.v.s., uobičavao narediti onome što bulji u drugu osobu s pakosnošću urokljivog oka da uzme abdest, a da voda njegovog abdesta bude posuta po ovoj drugoj osobi. 3

Sufjan bin ‘Udžejne prenio je da je Esma bint ‘Umejs rekla: “O Allahov Poslaniče, porodica Beni-Dža’afera izgleda da je konstantno napadnuta od pakosnog utiecaja urokljivog oka (ar. ‘ajnun). Hočeš li moliti za njih?” On je odgovorio: “Da. Kada bi postojalo išta brže od sudbine, pakosno urokljivo oko bi ga vodilo.”4 lmam je Tirmizi također prenio predanje od Ebi-Imama bin Sahila ibn Hanifa koji je rekao: ‘jednom je ‘Amir bin Rebi’ a vidio Sahila kako se kupa i prokomentarisao je: ‘Nikada nisam vidio (među Arapima) ovako lijepu plavu kožu.’ Sahil je odmah pao na zemlju bez svijesti. Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je potom pozvan. Kada je stigao, a nakon saslušavanja izvještaja ljudi, on je postao ogorčen, te je prokomentarisao: ‘Zašto bi ijedan od vas ubio svog brata (vlastitim očima)? Zašto nisi uputio Allahu dovu za bereket?’ Potom se okrenuo Amiru bin Rebi’u i rekao: ‘Uzmi abdest i operi svog brata njegovom vodom (vodom kojom je uzeo abdest).’ Amir je to uradio, i odmah je sjeo da briše Sahilovo lice, šake, podlaktice, koljena i stopala. Potom je uzeo šolju te vode, uvukao ju je pod Sahilovu odjeću i prosuo je, a potom je izlio ostatak abdestne vode po Sahilovoj glavi. Nedugo poslije toga Sahil se probudio i povratio svjesnost.” 5

Postoje dvije vrste urokljivog ili pakosnog oka:

-ljudsko oko i

-džinskog oko.

U vezi s ovom temom, preneseno je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio u Ummu Seleminoj, r.a., kući sluškinju kako prodorno bulji u njeno lice, pa je prokomentarisao: “Ona ima urokljivo oko (ar. sa’afa). Neka uzme abdest.”6

Ebu-Seid el-Hudri je prenio da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uobičavao da obično traži utočište kod Allaha Svemogućeg od urokljivog oka džinna i onog ljudskog. (7) Ipak, grupa nesretnih muslimana što imaju malo mudrosti i razumijevanja još uvijek poriču postojanje urokljivog oka i tvrde da je to puka imaginacija, zla slutnja i nagađanje. Naravno, ovakvi ljudi imaju najmanje mudrosti, oni slušaju malo i oni shvataju malo. Oni su također najudaljeniji od istine, najgluplji su, najzasljepljeniji su velovima razdvojenosti od njihovog Gospodara, i najdalje su od pravog znanja duša i duhova, njihove prirode, sposobnosti i utjecaja.

U biti, poslanička je uputa usmjerena u pravcu liječenja ove bolesti i ona osigurava različite metode liječenja. U vezi s ovom temom, imam Ebu-Davud je prenio u svom Sunenu da je Sahil bin Hanif rekao: ‘jednom sam s grupom ljudi prošao pored vodopada. Otišao sam i tamo se okupao, a kada sam izašao (iz vode), bio sam napadnut ozbiljnom groznicom.” Kada je ovaj slučaj iznesen Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., on je prokomentarisao: “Recite Ebu-Sabitu 8 da uči ajete traženja štita Allahove zaštite (ar. ta ‘viza).” Neko je upitao: “Šta je s običnim učenjem rukje -da li bi mu to koristilo?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: “Učenje je rukje samo za psihičke bolesti, vrućice i otrovne ujede.”9

Urokljivo je oko također poznato u arapskom jeziku kao nefs-pa, prema tome, značilo bi dovođenje u vezu urokljivog oka i nečije urođene zle prirode ili “sebe”, dok otrovni ubod podrazumijeva ubod škorpiona (lat. Euscorpius flavicaudus) ili nečeg sličnog. Međuredovnim dovama molenja neprekidnog štita zaštite dopušteno je učiti dva zaštitna poglavlja (ar. El-Mu’avizatejn). Ovo su 113 sura u Kur’anu koja je ranije citirana i 114 sura koja u prevodu znači: “Reci: ‘Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana-napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudiod džina i ljudi!'” El-Fatiha, koja u prijevodu znači:
“S imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog. Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Milostivog, Samilosnog, Vladara Dana sudnjeg, Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na Pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali niti onih koji su zalutali!” (Kur’an, El-Fatiha),i ajet o Allahovom prijestolju, koji u prevodu znači: ”Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna-drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!” (Kur’an, 2:255)

Pored ovih Kur’anskih ajeta, pojedinac također može učiti Poslanikove dove, kao što su:

“Tražim zaštitu s Allahovim savršenim riječima protiv bilo kog zla koje može poticati od Njegovog stvorenja.”

“Tražim zaštitu s Allahovim savršenim riječima protiv bilo kog šejtana, uznemirenosti ili briga i protiv bilo kog prijekornog oka.”

“Tražim utočište u dvorcu Allahovih savršenih riječi koje niti pobožna niti bezbožna osoba ne može narušiti od bilo kojeg zla koje može potjecati od onoga što je On stvorio, odredio, od onoga što On održava i kasnije vraća na suđenje; od onoga što se spušta sa nebeskog svoda i što se penje prema njemu; od bilo koje opasnosti koju je On stavio na zemlju i bilo koje štete koju ono može da prouzroči; od iskušenja noći i dana; od bilo kog obilaska (posjete) u tami ili svjetlu, osim gostujućeg nosioca dragih poruka od mog Milostivog Gospodara.”
“Tražim utočište s Allahovim savršenim riječima od Njegove srdžbe i kazne; od bilo kog zla koje je potaknuto od Njegovog stvorenja i od zlih ulagivanja šejtana ili njihove blizine mojoj prisutnosti.”

“Gospodaru, tražim utočište u Tvom veličanstvenom licu i Tvojim savršenim riječima od zla stvorenja čije krajnje granice samo Ti kontrolišeš. Gospodaru, Ti sam imaš moć da oslobodiš nedaće i promijeniš nepravednosti. Gospodaru, Tvoji vojnici su nepogrešivi i Tvoje obećanje ne propada. Slavljen neka si Ti i Tebi se sve dove upućuju.”
Nema sumnje da ko god je pokušao bilo koju od navedenih dova, njima se je i okoristio, i možda je shvatio njihovu vrijednost i prijeku potrebu njihovog pravilnog učenja. Ovakve jedinstvene, djelotvorne i blagoslovljene dove imaju moćodvratiti bilo koje zlo usmjereno od pakosnog urokljivog oka. Ipak, sve zavisi od nivoa vjere pojedinca, snage njegove odlučnosti, njegove konstantne budnosti (opreza), njegovog nepokolebljivog pouzdanja u njegovog Gospodara i stupnju osvjedočenja i ravnoteže njegovog srca, jer sve navedeno jesu oružja, a djelotvornost oružja ovisi o njegovom korisniku.

Poslanikova sallallahu alejhi ve sellem, medicina

1-Muslim, 2188.
2-Ekcem: promjena na koži.
3-Ebu-Davud, 3880.
4-Ttrmizi, 2059, kaže da je hadis hasen sahih; Ahmed, 6/438; Ibn-Madždže, 351O.
5-Malik u “Muvetau”, 2/938.
6-Buharija, ; Muslim, 2197.
7-Vidjeti “Šerbus-sunne” 13/ 163. i Ovaj govor jeste kao badis daif, prenosi ga Ebu-Ne’im u “Hilijetu”, 7/90.
8-Ovo je njegovo prezime.
9-Ebu-Davud, 3888.

Izvor: stazomislama.com