Da li imam pravo da od svog budućeg muža tražim da živimo odvojeno od njegove familije?

Da li imam pravo da od svog budućeg muža tražim da živimo odvojeno od njegove familije?

PITANJE: Da li imam pravo da od svog budućeg muža tražim da živimo odvojeno od njegovih roditelja i dva djevera?

Želim naglasiti da, hvala Allahu, imamo mogućnosti za to, jer oboje radimo i imamo solidna primanja. Njegovi se roditelji protive tome, jer je kod nas sramota da se sin odvoji, a on ne može da mi udovolji da se njegovi ne bi naljutili. Ako mi to ne omogući, zanima me da li bih mogla da ga ostavim jer imam osjećaj da će nam se cijeli život njegovi miješati u brak, jer oni žele da se pitaju i da donose odluke…

Ja sam samo dužna da budem poslušna svome mužu i da njega pitam za sve, a ne njegove roditelje. U nedoumici sam, oslanjam se na Allaha, klanjala sam istiharu, klanjat ću idalje i uzdam se u to da će mi Allah pokazati Pravi put. Da vas Allah nagradi!

SAVJET: U odgovoru na vaše pitanju uzeću sebi malo više slobode i pokušati otići i dalje od vašeg pitanja kako bi situacija o odnosu svekrva-snaha-sin bila potpuno jasna. Naime, kad je riječ o svekrvi i snahi, tu zaista imamo veoma mnogo problema. Jedan od razloga takvoga stanja jest i obostrano nepoštivanje privatnosti i nepoznavanje uloga. Kod nas je običaj da se, u većini slučajeva, živi u zajednici, što, samo po sebi, dovodi do netrpeljivosti ukoliko se uloge pomiješaju. Udajom, mlada prelazi u tuđu kuću, u kojoj već egzistira porodica koja ima svoje običaje i pravila. Svekrva koja je dočekala, sina je veoma voljela, mazila i pazila. Nevjestinim dolaskom, ona ostaje bez svog mezimca i brigu o njemu preuzima “strano” čeljade, koje će se “ispriječiti” između nje i sina. Teško je to podnijeti i zato se mnoge svkrve odlučuju na borbu u kojoj samo one vide smisla.

Treba podsjetiti na ajete: “Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi..” (Lukman, 14.), “Majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci.”(El-Ahkaf, 15.). Svaka bi majka željela da sin ostane samo njen i da ga ni sa kim ne dijeli. Zato ispočetka nastaju blagi vidovi netrpeljivosti između nje i njene snahe. Supruga se, pak, udala za čovjeka kojeg voli i ona s pravom želi da taj čovjek bude samo njen. Jer, zašto se udavala ako će ga morati dijeliti!? Očito je da su majka (svekrva) i supruga (snaha) pogrešno shvatile svoje uloge.

Ljubav sina prema majci je neupitna, kao i njegova poslušnost prema njoj. Ljubav sina prema svojoj supruzi je također neupitna, ali u ovom slučaju nema one poslušnosti kao prema majci. Dakle, sin je dužan slušati majku i činiti joj dobročinstvo prema kur’anskom ajetu: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite.” (El-Isra, 23.).

Miješajući između dječije ljubavi i poslušnosti i ljubavi prema ženi, mnoge majke, kad primijete da dijete više vremena posvećuje svojoj ženi nego majci, počinju se miješati u život, kroje sinu planove, savjetuju mu kako da postupa prema svojoj ženi itd., što se suprotstavlja hadisu u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista je pravo djeteta da ga njegov roditelj poduči Kur’anu, da mu nadjene lijepo ime i oženi ga, odnosno uda kad postane punoljetno” (El-Hakim).

Onoga momenta kad sin dopusti da majka pređe granicu miješanja u brak, poremetit će se ravnoteža porodice i to će biti prvi korak ka izazivanju nesuglasica u braku. Često to majka radi iz dobrih namjera. S druge strane, snaha ne trpi da joj se svekrva miješa u život i ona nastoji zadržati samo za sebe čovjeka kojeg je izabrala. Ta, ona se zato i udala.

U većini slučajeva, snahe godinu-dvije nakon udaje pokušavaju nagovoriti muža da se odvoje ili – kako je to u narodu poznato – da se odijele, želeći postići svoj mir i zaštititi privatnost. Mnoge se zadovolje i sa odvajanjem u krugu iste kuće. Snahe uglavnom ovo zahtijevaju zato što im je ugrožena privatnost i što se ne mogu opustiti u kući u kojoj, pored nje i muža, žive i drugi. One bi htjele biti slobodne kad su sa svojim muževima. One ne vole da ih neko kontrolira i da imaju tutora. Zamislite kako izgleda kad se snaha ne može raskomoti u svojoj sobi i strijepi hoće li ko naići i hoće li joj svekrva ući u sobu. Zato mnoge vole da svekrve i nema. Poznato je da za djevojku koja se udaje za momka koji nema roditelje, druge djevojke znaju kazati: “Blago li njoj, udala se za fina momka; nema ni oca ni majku”.

Reagiraju s negodovanjem i na samu pomisao da se sin hoće odijeliti majke. Nastaju problemi. Prvo se posvađaju svekrva i snaha, jer ona misli da je snaha nagovorila sina na taj čin. Potom se posvađaju sin i mati, da bi na posljetku došlo i do prepirke i razlaza među samim supružnicima.

Bosna i Hercegovina je po mnogo čemu specifična, a jedna od njenih specifičnosti je i život više bračnih parova u istoj kući. Vjerovatno je on kod naših starih bio motiviran željom za zadržavanjem imetka u krugu porodice. U osnovi, islam nema ništa protiv zajedničkog življenja – ako je to nužno, ali je činjenica da ne možemo naći ni jedan kur’ansko-hadiski tekst koji govori u prilog pohvalnosti zajedničkog življenja više bračnih zajednica, pa makar se radilo i o majci i ocu. Naprotiv, naći ćemo tekstove koji govore suprotno. Ibrahim, a. s., nije živio sa svojim sinom i njegovom snahom, već odvojeno, a s vremena na vrijeme ih je posjećivao.

Islam poštuje privatnost bračnih drugova i zato je zabranio djeci da ulaze u sobu u tri termina bez dozvole. Stariji uvijek moraju tražiti dozvolu. Mnoge se žene žale kako im svekrva u bračnu sobu ulazi bez kucanja, zagleda u ormar, ispituje o odnosima između njih dvoga i, uza sve to, prati kad je bojler upaljen, a kad nije. Kad u Kur’anu i hadisu nailazimo na tekstove koji tretiraju pitanje braka i bračne zajednice, uvijek se govori u dvojini, tj. samo o mužu i ženi. Kad čitamo siru ashaba, vidjet ćemo da – kad se govori o bračnoj zajednici – nigdje se ne spominju svekrve, a ako se i spominju – onda se spominju u kontekstu druge potpuno odvojene porodice. Odijeliti se ne znači i prekinuti onose sa roditeljima. Radi se o novoj porodici koja zaslužuje da živi samostalno.

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado. Žena je pastir u kući svoga muža, pa će i ona biti odgovorna za svoje stado.” (Buhari i Muslim). Hadis nam govori da ne može biti više pastira u jednoj kući. On je samo jedan, a to je supruga. Muž je pastir porodice kao cjeline, a svekrva je pastir svoje kuće.

Kako eliminirati probleme?

Islam sve probleme liječi u korijenu i ako se zna da će nešto u dogledno ili nedogledno vrijeme izazvati nesuglasice, automatski se ide ka eliminaciji uzroka eventualne svađe. U ovom slučaju, ako će život u zajednici posvađati sina i majku i razbiti bračnu zajednicu, bolje je u startu to riješiti i odvojiti bračne parove. Neka svako ima svoj život i svoju intimu! Ne mora svekrva znati kad je bojler uključen, a kad nije. Neka snaha živi u miru. U tom slučaju će se i majka i sin i snaha više slagati i voljeti.

One su dužne biti poslušne prema svojim roditeljima, a svekrvu su dužne poštovati kao majku njihovih muževa. Djeca su dužna slušati svoje roditelje, a ne snahe. Nigdje se, ni u Kur’anu ni u sunnetu, ne spominje slijepa poslušnost svekrvi. Nekad poslušnost svekrvi ide na račun muža. Muž, odnosno sin razapet je između majke i supruge. Teško mu je objema udovoljiti, pogotovo ako i jedna i druga zahtijevaju nešto što utiče na nemiran život u braku.

Mr. Hfz. Senaid Zajimović

muslimanka org