Da li će sva umrla djeca ući u Džennet?

Pitanje:

Da li će sva djeca, koja su umrla prije punoljetnosti, ući u Džennet ili samo djeca muslimana?

Odgovor:

Odgovor ćemo podijeliti na dva dijela:

•    Sudbina i završetak muslimanske djece
•    Sudbina djece nevjernika.

Što se tiče prvoga, tj. sudbine muslimanske djece, Ibn Kesir, neka mu se Allah smiluje, kaže: “Kada su u pitanju djeca muslimana, u tom pogledu nema razilaženja, kao što prenosi Kadi Ebu Ja‘la b. El-Ferra el-Hanbeli od imama Ahmeda da je rekao: ‘Nema razilaženja u pogledu toga da će oni u Džennet. To je općeprihvaćeno mišljenje kod svijeta i uleme, a i mi ćemo, ako Bog da, doći do tog zaključka.’” (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/33)

Imam Ahmed kaže: “Zar neko sumnja da će muslimanska djeca u Džennet?!” Njegove su i sljedeće riječi: “U pogledu njih nema razilaženja.” (Hašije Ibn Kajjim ala Suneni Ebi Davud, 7/83) Imam Nevevi kaže: “Ulema čije se mišljenje prihvata ima jedinstveno mišljenje o tome da će umrla djeca muslimana (koja nisu punoljetna) ući u Džennet, jer nisu zadužena vjerskim propisima.” (Šerhu Muslim, 16/207)

Kurtubi kaže: “Većina smatra da će oni u Džennet, a neki čak negiraju da postoji ikakvo razilaženje o tom pitanju.” (Et-Tezkira, 2/328)
Što se tiče drugog pitanja, tj. pitanja djece nevjernika, učenjaci su se razišli na nekoliko mišljenja:

•    Oni će u Džennet. Neki kažu da će na A‘raf, a to opet znači u Džennet jer će to na kraju biti sa onima na A‘rafu. Ovo je mišljenje većine učenjaka, kao što to prenosi Ibn Abdulberr u Et-Temhidu, 18/96. Njihovi dokazi jesu sljedeći:
Hadis koji prenosi Semura, r. a., u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa Ibrahimom, alejhis-selam, vidio djecu muslimana i mušrika. (Prenosi Buhari, br. 6640)

Prenosi se od Hasne bint Muavije iz Benu Surejm kako joj je pričao amidža da je pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Božiji Poslaniče, ko će ući u Džennet?”, a on mu je odgovorio: “U Džennet će ući Poslanik, šehid, dijete i živo zakopano dijete.” (Ahmed, 5/409, a šejh Albani, Daiful-džamia, br. 5997, smatra ga slabim)
•    Drugo mišljenje: Oni će sa svojim roditeljima u Džehennem. Kadi Ebu Ja‘la ovo mišljenje pripisuje Ahmedu. Međutim, šejhul-islam Ibn Tejmijja smatra da to nije tačno. (Vidjeti: Hašije Ibn Kajjim ala Suneni Ebi Davud, 7/87) Dokazi za ovo mišljenje jesu sljedeći:

Prenosi se od Seleme b. Kajsa el-Ešdžeija da je rekao: “Moj brat i ja došli smo kod Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli mu: ‘Naša je majka umrla u džahilijetu, a pružala je gostoprimstvo gostima i održavala rodbinske veze. Međutim, zakopala je našu živu sestru koja nije bila punoljetna, pa šta je s njom?’ On odgovori: ‘I ona koja je zakopala, a i djevojčica koju je zakopala će u Vatru, izuzev ako ova prva doživi islam i primi ga.’” (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/33, ovaj hadis smatra hasenom – dobrim, a tako ga ocjenjuje i Ibn Abdulberr, Et-Temhid, 18/120)

Kao dokaz navode još neke hadise koji su slabi.

•    Treće mišljenje jeste neizjašnjavanje o pitanju djece nevjernika. Ovo je mišljenje Hammada b. Zejda, Hammada b. Mesleme, Ibn Mubareka i Ishaka b. Rahavejha. Njihovi dokazi jesu sljedeći:

Prenosi se od Ibn Abbasa da je neko upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o djeci mušrika, pa je odgovorio: “Allah zna šta bi oni radili.” (Buhari, br. 1383, i Muslim, br. 2660)

U istom značenju prenosi se hadis preko Ebu Hurejre. (Buhari,  br. 1384, i Muslim, br. 2659)

•    Postoji mišljenje da će oni biti posluga stanovnicima Dženneta. Šejhul-islam kaže: “Ovo mišljenje nema nikakvog utemeljenja.” (Medžmuul-fetava, 4/279)  Ovdje moram dodati da se ovo prenosi u hadisu koji bilježe Taberani i Bezzar, iako ga ulema smatra slabim, kao naprimjer Ibn Hadžer koji ga tako ocjenjuje u El-Fethu, 3/246.

•    Peto mišljenje jeste da će biti ispitani na ahiretu, pa ko bude pokoran Allahu, ući će u Džennet, a ko bude neposlušan, ući će u Vatru. Ovo je mišljenje većine učenjaka ehli-sunneta vel-džemata, kao što to od njih prenosi Ebu Hasan el-Eš‘ari. To je mišljenje Bejhekija i grupe istraživača. Njemu teži i šejhul-islam Ibn Tejmijja, te spominje da se to može zaključiti i iz pisanog materijala imama Ahmeda. Da je ovo mišljenje ispravnije, smatra i Ibn Kesir i tvrdi: “Ovo mišljenje objedinjuje sve dokaze i na njega jasno ukazuju prethodni hadisi koji pojačavaju jedni druge.” (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/31) Dokaz za ovo mišljenje:

Prenosi se od Enesa da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na Sudnjem danu dovest će se četverica: dijete, luđak, osoba koja je umrla u vremenu pred dolazak Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i oronuli starac. Svako od njih iznosit će svoje dokaze i opravdanja. Uzvišeni Gospodar kazat će jednom plamenu vatre da se pokaže, a njima će kazati: ‘Svojim sam robovima slao poslanike iz njihovih redova, a Ja sam vam sada u ulozi poslanika i uđite u ovu vatru.’ Tada će oni nesretni kazati: ‘Gospodaru, kako da uđemo u vatru, a od nje smo bježali!’ Oni koji su sretni poslušat će i žurno ući u vatru. Allah, dž. š., kazat će: ‘Vi biste još više u laž utjerivali Moje poslanike i bili im neposlušni.’ Ovi zadnji će ući u Džennet, a prvi u Džehennem.’” (Ebu Ja‘la, br. 4224, a postoje i druge predaje koje ga pojačavaju, a prenosi ih Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/29–31)

Ibn Kajjim kaže: “Ovo je najispravnije mišljenje, jer na njega upućuju mnogi dokazi.”

Prema tome, neki će završiti u Džennetu, kao što se navodi u hadisu od Semure, a neki će u Džehennem, kao što na to upućuje hadis koji prenosi Aiša. Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, odgovor, također, upućuje na ovo: “Allah zna šta bi oni radili.” Poznato je da ih Allah neće kazniti samo na osnovu Svoga predznanja o njima, ako se to i ne dogodi. On kažnjava onoga ko zaslužuje kaznu na osnovu Svoga predznanja koje je, ustvari, prethodno znanje o toj osobi, a ne novo i nastalo.  Potvrda tog predznanja pokazat će se na ahiretu.
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah zna šta bi oni radili da su poživjeli”, ukazuju na to da On zna kako bi oni postupali da su ostali u životu, te da bi oni koji su se pokazali pokorni u vrijeme ispita (na ahiretu), bili od pokornih i na dunjaluku. Također, oni koji su se tada pokazali neposlušni, bili bi neposlušni i na dunjaluku. To je isto tako dokaz da Allah zna i ono što se nije dogodilo – kako bi se to desilo, ako bi se desilo. Allah opet najbolje zna. (Hašije Ibn Kajjim ala Suneni Ebi Davud, 7/87)

Ono što se navodi u nekim prethodnim hadisima da će oni u Džennet, odnosno u Džehennem, ne osporava ovo mišljenje koje smo odabrali. Ibn Kesir, da mu se Allah smiluje, o tom pitanju kaže: “Hadisi koji ukazuju na ispit (na ahiretu) konkretnijeg su značenja. Za koga Allah zna da će Mu biti pokoran, dušu mu u berzahu (zagrobnom životu) smjesti sa Ibrahimom i muslimanskom djecom koja su umrla u fitretu (u vjeri islamu). Za koga On zna da Mu se neće odazvati, njegova je sudbina u Allahovim rukama i na Sudnjem danu će biti u Vatri, kao što na to upućuju hadisi o ispitu. Ovo Eš‘ari prenosi od uleme ehli-sunneta. (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim,  3/33)

Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Allah zna šta bi oni radili”, ne ukazuju na neizjašnjavanje o njihovom statusu. Ibn Kajjim, da mu se Allah smiluje, kaže: “Ovaj dokaz koji navodi neka ulema diskutabilan je. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije odgovorio neodređeno, nego je pripisao Allahu znanje o onome šta bi oni radili da su poživjeli. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dakle, pripisuje znanje o njihovim postupcima Allahu, a ne kaže: Allah zna da li bi radili ovako ili onako i gdje bi na kraju završili. Navedeni dokaz ne bi mogao poslužiti ovoj grupi učenjaka. ” Allah najbolje zna”

Muhammed Salih Munedždžid,  Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 93.