Da li će roditelj odgovarati za dijete koje čini blud (nemoral)?

Pitanje: Imam sina od 15 godina, rodio se i odrastao u Americi, ima drugarice s kojima se druži. Ono što sam otkrila u posljednje vrijeme jeste to da s jednom od njih ima spolni odnos. Ja kao roditelj osjećam grijeh zbog toga što je uradio, ali ne znam kako ispravno da postupim. Mene zanima da li ću odgovarati za postupke koje uradi moj sin?

Odgovor: Nema većeg iskušenja od iskušenja u vjeri i molim Uzvišenog Allaha da nas sačuva od toga. Ništa vrednije i plemenitije nema kod čovjeka od njegove djece. U djeci je radost srca i zjenica oka. Kaže Uzvišeni Allah: „…i oni koji govore: ‘Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti u nas ugledaju“ (el-Furkan, 74). Ali srce neće biti sretno niti oko zadovoljno sve dok ne vidimo lijepo i ispravno odgojenu djecu. Kaže Hasan el-Basri: „Tako mi Gospodara, nema ništa voljenije i draže Gospodaru kao što je dijete, žena, roditelj ili najbliži svoj koji su u pokornosti Uzvišenom Allahu. (Tuhfetul-mevdud, str.424)

Jedan od najvećih zahtjeva za roditelje jeste kako ispravno odgojiti djecu u pokornosti Uzvišenom Gospodaru? Da li su ih odvraćali od grijeha i upozoravali na dobro? Kaže Uzvišeni: „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre“ (et-Tahrim, 6).

Kaže mudžahid i drugi od selefa: „Podstičite porodice na bogobojaznost i odgajajte ih u duhu islama.“

Kaže Katada: „Naređujte im na pokornost Uzvišenom Gospodaru, a odvraćajte ih od grijeha.“

U Buharijevoj i Muslimoj zbirci od Abdullaha ibn Omera, r.a. prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svi ste vi pastiri i svi ste vi odgovorni za svoja stada. Čovjek je pastir svoje porodice i odgovoran je za njih, žena je pastirica u svojoj kući i odgovorna je za nju; rob je pastir imetka svoga vlasnika i odgovoran je za njega. Zaista ste svi vi pastiri i svi ste odgovorni za svoja stada“ (Buhari, 2554, Musilm, 1829). Ovaj hadis jasno upućuje na to da je svaka odgovorna punoljetna osoba odgovorna za one koji su joj povjereni i kazuje nam da roditelji spadaju pod opće pravilo i značenje ovog hadisa: „Čovjek je pastir svoje porodice i odgovoran je za nju, žena je pastirica svojoj kući i onog što je u njoj i odgovorna je za to.“

Roditelji su odgovorni za svoju djecu, čuvaju ih od džehennemske vatre, naređuju im na dobro i odvraćaju ih od zla. Ako roditelji ispune sve obaveze prema svojoj djeci, onako kako ti naređuje Gospodar, a zatim se djeca udalje od Pravoga puta, tada zaista roditelji neće biti odgovorni za ono što oni rade. Kaže Uzvišeni: „I svaki grešnik će samo svoje grijehe nositi“ (el-Enam, 164.)

Roditelji koji razumiju vjeru, a zatim uskrate da prenesu to znanje na svoju djecu, odnosno da ih odgoje na islamski način, oni će biti odgovorni za ono što su njihova djeca uradila. Nema sumnje u to da je veća obaveza roditelja prema porodici koja živi i odgaja se na Zapadu, jer su i posljedice veće kao i plodovi koji mogu da urode jednog dana ako ih njihovi roditelji budu odgojili u duhu vjere. Primjer vaše djece jeste kao primjer mnoge djece na Zapadu kojima je prijeko potrebno da se udalje i odvrate od stvari koje ih vode u iskušenja jer islam zabranjuje vezu između muškarca i žene prije braka, pogotovu u ovom periodu života vašeg djeteta.

Ono sto je  bitnije od ovoga jeste kako da postupimo.

Na vama je da u najkraćem mogućem vremenu udaljite vaše dijete od svega onoga što je zabranio Uzvišeni Allah, a pogotovu od veze i druženja koji vode u blud i nemoral. Naredite mu da prekine svaki kontakt s djevojkama koje su mu zabranjene, pa makar i utvrdili i znali da ta njihova veza nije došla do granice bluda, jer, kao što smo i ranije spomenuli, sve ove veze između muškarca i žene (prije braka) Šerijat zabranjuje.

Jedna od najbitnijih razloga udaljavanja od ovih zabranjenih veza jeste, svakako, rano pristupanje u šerijatski brak. Rekao je Poslanik, s.a.v.s: „O skupino mladića, ko bude od vas u mogućnosti da se oženi neka to uradi, a ko nije u mogućnosti, na njemu je da posti. Zaista je post njemu zaštita.“

Mogućnost ovdje podrazumijeva posjedovanje materijalnih sredstava za izdržavanje porodice.

Kao što je i vama poznato, udaljavanje mladića od ovih zabranjenih veza nije ni malo lahko, a u nekim situacijama biva i nemoguće, u zavisnosti od mjesta u kojima oni žive, jer zapadna sredina pospješuje buđenje strasti i izazivanje sumnji, koje vremenom postaju prihvatljive za ljude koji tamo žive, pogotovu za drugu i treću generaciju djece koja žive i odgajaju se u takvim sredinama, sve dotle dok se jednog dana sasvim ne udalje od islama i Šerijata i umjesto ispravnog šerijatskog odgoja prihvate zapadnjačku kulturu i njihovo ponašanje, sve do te mjere da im ništa ne ostane od vjere osim imena koje nose.

Zatim postavljamo pitanje ponovo vama: da li imate snage i volje u Allaha, straha da ispunite dužnosti prema sebi, djeci, da li imate želje da popravite ono što vas je mimoišlo, da li imate snage da žrtvujete dunjaluk i sve ono što vam Zapad nudi i vratite se u vaše zemlje iz kojih ste došli, a u kojima imate veću mogućnost da ispravno odgojite vašu djecu u vjeri, prije nego što vam prođe život i dođe smrt, da ne bi kasnije uzalud govorili: ‘“Gospodaru moj, vrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam propustio!’ ‘Nikada!’ To su riječi koje će on uzalud govoriti, pred njima će prepreka biti sve do Dana kada će oživljeni biti“ (el-Muminun, 99-100). Kaže Uzvišeni: „Čekaju li oni da se obistine prijetnje njene! Onoga Dana kada se obistine, reći će oni koji su na njih prije zaboravili: ‘Istinu su poslanici Gospodara našeg donosili! Da nam je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam je da budemo vraćeni, pa da postupimo drukčije nego što smo postupili!’ Ali oni su sami sebe upropastili, a neće im biti ni onih koji su izmišljali.“ (el-E’raf)

Da li njihov odgoj zaslužuje ovo odricanje?

Neko će reći: “U većini Islamskih država danas ima iskušenja i fitne kao i na Zapadu, ako ne i više, i zaista ne vidimo tamo ispravnu sredinu u kojoj bismo mogli da odgojimo našu djecu u skladu s islamom? Kakva je korist u iseljenju?

Odgovor: Da, vi ste u pravu do određene granice, ali ako nismo u stanju da uradimo sve dobre stvari u islamskim sredinama uradit ćemo većinu njih, i ako nismo u stanju da otklonimo svako zlo, otklonit ćemo većinu loših stvari, jer zaista su islamske sredine bolje za odgoj od zapadnih.

Sve ovo što smo naveli podrazumijeva da čovjek ima iskren odnos, prije svega sa svojom dušom i sa samim sobom. Kaže Uzvišeni Allah: „Sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi.“ (el-Kijama, 14-15)

Izvor: islamqa