Čoban je bio pametniji

U vremenu kad su Osmanlije boravile na ovim prostorima, neka djevojka se udala za turskog oficira, koji se po dolasku Austro-Ugarske, morao povući zajedno sa porodicom u svoju domovinu. Nastanili su se u Istambulu i žena je ubrzo je naučila turski jezik. S obzirom da je bila i dobra vjernica, trudila se što je moguće češće posjećivati istambulske džamije, a ponajviše glasovitu Aja Sofiju, gdje je dersove kazivao najveći istambulski alim tog vremena. Ono što je bilo čudno našoj zemljakinji bile su riječi s kojima je alim završavao svoje dersove, a koje bi u prijevodu na naš jezik glasile: – Čoban je bio pametniji!

S obzirom da je tu ženu krasila i radoznalost, ona se odvaži pa alima jednom prilikom upita za značenje tih riječi. On iskoristi priliku i upit o značenju svojih riječi, pa svima pojasni njihovo značenje.

Naime, on je imao još dvojicu braće. Zajedno su živjeli u nekoj anadolskoj zabiti, pa su se otisnuli u svijet kako bi ostvarili svoje želje i ambicije. Putovali su danima od konaka do konaka, da bi jedne večeri stigli do čobana s kojim su klanjali akšam i jaciju. Nakon namaza, u tišini mrkle noći sa zvjezdanim nebom, iznad sebe su osjetili posebnu Božiju blizinu, te su jedan drugom kazali: – Hajde, neka svako od nas u ovoj noći zamoli za jednu stvar od Dragog Boga!

Kako je kazano, tako je i učinjeno. Prvi brat je zamolio da postane visoki policijski službenik, i to je, na kraju, i postao. Drugi brat je zaiskao da postane ministar, što mu se, također, nakon godina rada i učenja, i ostvarilo.

– Ja sam zamolio Allaha da mi podari da budem veliki alim i da se moja riječ čuje u najvećim džamijama carstva, i evo me sada pred vama, reče alim.

– Sve je to u redu, ali kakve veze sa svim tim ima čoban? – prisutni upitaše.

Alim odgovori: – E, radi se o tome što je nepoznati čoban te noći zatražio da mu Dragi Bog podari Džennet, i ja se od tada udaram u čelo zašto i ja ne zatražih Džennet, jer su želje svih nas ispunjene, pa vjerujem da je i njegova.Ibrahim Ef- Čaušević