Bosanska tvrdoglavost, inat i upornost: Znate li priču o „Inat kući“?

Priča počinje 1892. godine, kada su se Austro-Ugarske vlasti odlučile za gradnju Gradske vijećnice. Gradnjom Vijećnice su predviđena rušenja okolnih kuća uz obeštećenje. Vladajuća Monarhija je htjela da napravi građevinu kakva ranije nije viđena u Sarajevu.

Međutim, provođenju ovih planova u djelo zasmetala je kućica starog Benderije, sagrađena na desnoj obali Miljacke.

Tvrdoglavi starac ni za kakve pare nije želio pristati da proda kuću. Nije dao da mu se ruši, jer je predstavljala njegov duševni mir.

Nakon dugih pregovora, Benderija je zatražio od Monarhije da mu isplati kesu dukata i da prebaci njegovu kuću na drugu stranu Miljacke, ciglu po ciglu, kamen po kamen.

Nisu imali drugog izbora nego da urade kako je zatražio. Od tada ova kuća nosi naziv “Inat kuća”, po njegovom inatu.

Priča se da bi Benderija svakog dana sjedio na sred obližnje Šeherćehajine ćuprije, pušio duhan na svoj dugi čibuk i pomno posmatrao kako radnici vrijedno prenose materijale i njegovu kuću podižu na drugoj obali.

Kuća je i danas dan tu, da prkosi svim vladama i simbolizira bosanski inat. Godine 1997. je pretvorena u tradicionalni bosanski restoran.

“Inat kuću” i Vijećnicu povezuje Šeher-Ćehajina ćuprija, prvi kameni most u Sarajevu. Legenda kaže kako ga je podigao Hadži Husein, sarajevski šeher ćehaja (upravitelj grada). Smatra se da je po završetku izgradnje mosta Hadži Husein naredio da se u jedan od stubova ugradi dijamant,  koji je predstavljao izvor finansija za moguće popravke ćuprije.

Navodno, jednoga dana dijamant je nestao, a nakon nekoliko dana pojavio se jedan mladić koji je priznao da je ukrao dijamant. Zaljubio se u djevojku i poklonio joj ga. Tadašnji sarajevski kadija ganut ljubavlju mladih, smilovao se i oslobodio mladića.

Source.ba