Ali ja ne želim oprost …

Prije nekoliko godina, sjedila sam sa prijateljicom i ona je počela da mi priča o svojoj borbi sa hidžabom nakon što je postala muslimanka. Odrasla je kao kršćanka i primila je islam dok je bila na koledžu.

„Za mene hidžab je bila najteža stvar“, kazala je ona. „Nisam htjela da ga nosim. I tražila sam bilo kakav izgovor. ‘Pretoplo je’. ‘Ne mogu disati’, odmahivala je glavom dok se prisjećala. „Ali najsmješnijima stvar u svemu tome je što nisam shvatala da ne želim da se pokrijem. Sve dok jednog dana pričajući sa nekim sestrama nisam rekla svoje izgovore. Sestre su počele da me ubjeđuju, ali za sve što bi rekle ja sam imala odgovor. I tako smo se ponavljale. Ali onda je jedna od sestara rekla nešto na šta nisam imala odgovor“, zastala je ona. „Samo dovi. Moli Allaha da ti olakša“, kazala je žena u crnom hidžabu.

Njene oči su gledale u daljinu dok je razmišljala. „Kada je to rekla, nisam znala šta da kažem. U podsvijesti znala sam da ako od Allaha zatražim pomoć – nosiću hidžab. I tada sam saznala da stvarno nisam željela da se pokrijem. Ja čak nisam ni molila Allaha da mi pomogne, jer nisam željela“.

Kada čujem priče poput ovih pomislim da dubinu ljudskog srca. Pomislim kako mislimo da poznajemo sebe i svoje namjere. Ali, zapravo, ne znamo.

Kod većine nas postoji nešto za šta znamo da je potrebno da ga promijenimo, ali jednostavno nećemo. Može se raditi o nošenju hidžaba, neredovnom klanjanju namaza, gledanju neprimjerenih TV programa i filmova, miješanju muškaraca i žena, tome što imamo ‘djevojku’ ili ‘momka’, …. i za svaki, imamo prikladan izgovor, ako se uopšte zamaramo s time da nađemo izgovor.

Ali u ramazanu, veliki dio neugodnih stvari izađe na površinu, jer šejtan je okovan i prikazuju se stvari koje držimo u dubini naših srca.

Ipak većina nas još uvijek uspijeva da se izmigolji od poslušnosti Allahu, i izgovori naviru…

Nema smisla nositi hidžab tokom ramazana ukoliko znam da ću ga kasnije skinuti.

Ne želim biti licemjer…

Znam sebe, nisam spremna da promijenim život…

A u svakom izgovoru nedostaje ključna komponenta.

Allah!

Ne mislim da je Njegovo ime odsutno. Većina nas zapravo koristi Allahovo ime kako bi opravdali naše grijehe.

Allah oprašta, Allah zna moje srce, Allah je moj sudija.

Ili naš omiljeni…

Kada se promijenim, uradit ću to zbog Allaha, ne zato što to ljudi od mene traže.

Ipak Allah kaže: I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom životu, na putu čestitosti i u nastojanju da pomirite ljude. – A Allah sve čuje i sve zna. (El-Bekara, 224)

Kada ne krivimo Allaha za naše grijehe, mi onda krivimo našu prirodnu ljudsku slabost. I istina je da su ljudi slabi. Ali istina je da to nije naš glavni nedostatak.

Ali ljudska slabost je glavni nedostatak onih sa visokim imanom.

Oni sa niskim imanom imaju kao glavni nedostatak bolesno srce.

Snažni vjernici neprestano se trude da rade ono što je ispravno, ali zbog ljudske slabosti, oni griješe. Ali njihova energija se troši u nastojanju da ne griješe, a ne hrljenju ka njima.

Najslabiji vjernici se i ne zamaraju nastojanjem, njima je vrlo ugodno u njihovom životu grijeha. Njihova energija se troši na branjenje svojih grijeha a ne da se bore protiv njih.

… Ne želim oprost. Ne želim se promijeniti. Sviđa mi se to što radim pogrešno…

To se obično svodi na ovo. Inače, mi bismo samo učili dovu i molili da nam Allah olakša da radimo ono što je ispravno, pa čak ukoliko ponekad pogriješimo.

Ali to počinje sa željom za promjenama. I to nije laka stvar za ljudsko srce, a posebno za one od nas koji imaju slab iman i grješan život.

Ipak…

Sve će biti oprošteno tokom mjeseca ramazana, osim onima koji ne žele da im se oprosti.

A ko ne želi da mu bude oprošteno?

Oni koji ne traže.

Mjesec ramazana je prije svega mjesec prilika. To je vrijeme kada se ispravljaju stvari koje nisu pravilne. To je vrijeme za promjenu kursa, čak i kada nemate pojma kako hodati novim putem. To je vrijeme za traženje promijene, kada se moli za promjenu, kada se plače za nju, čak i kada je dio tebe ne želi.

I u redu je kada nemate ideju kako ćete uspjeti da stavite hidžab, da klanjate redovno, da ugasite TV ili da ostavite one slatke ‘djevojke’ i ‘momke’.

To je u redu, jer ste zatražili pomoć.

Tu je Allah.

A Allah je u stanju da uradi sve stvari.

Podsjetimo se, također, Allah je Onaj koji mnogo prašta. Ali, naravno, da bi imali koristi od Allahovog oprosta, prvo ga moramo željeti. A željeti oprost nije samo da kažemo da ga želimo, ili da samo izgovaramo dovu. To znači da žalimo zbog našeg grijeha. To znači da mrzimo naš grijeh i da poduzimamo sve sve da ga izbjegnemo.

I da nikada nećemo odustati da se borimo protiv grijeha.

To je ono što znači željeti Allahov oprost.

To je ono što znači moliti za njega.

Dakle, na svakome od nas je da pažljivo ispita svoj život- i srce- i da se zapita jednostavno pitanje.

Želiš li oprost?

Ako je naš odgovor da, onda znamo Kome da se obratimo za pomoć i smjernice.

Ako je naš odgovor ne… pa, ništa drugo i ne preostaje nego da radimo osim onog što već i radimo.

deco-line-2
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Umm Zekijja

IslamBosna.ba